Image Alt

PVZG

…Ono kad je deadline za ispit sve bliže, a učenje sve teže…

Svaki učenik, srednjoškolac ili student zasigurno se našao u situaciji kada mu je glava puna gradiva, kada je prekasno počeo učiti (jer je možda pomalo ”kampanjac”) i kada više nema koncentracije za upijanje novog znanja.

VENI, VIDI, VICI

I sam sam bio u takvim situacijama, ali preživio, položio i nastavio dalje. I da, vjerujte mi na riječ, jednom kada zatvorite knjige i počnete raditi pravi posao, ipak je lakše –  jer nema trulih domaćih zadaća, seminara, možda i nekih dosadnjikavih, nepotrebnih, u praksi neprimjenjivih kolegija koje morate naštrebati da biste zadovoljili djelomično zastarjelu formu formalnog obrazovanja. Barem je tako bilo sa mnom. Jednom kada sam počeo raditi u praksi, svidjelo mi se jer je sve počelo dobivati tržišni smisao i svojevrsnu logičku puninu, bez suhoparne teorijske ispraznosti (da, pogađate, pragmatik sam, srednje-teška kategorija). A još kada počne stizati novac i kada se financijski osamostalite… ne bih se više nikada vratio u studentske klupe u smislu suhoparnog učenja. Ljepše je raditi posao odnosno poslove. Puno strastvenije mi to ide. No, formu je trebalo zadovoljiti, diplomu steći. Neka se vrata ipak lakše na taj način otvaraju.

Vratio bih se možda samo na momente da proživim djelomičnu bezbrižnost i slobodnu, glupiranje i nestašluk za koji imate kredit samo u tim full mladim godinama. Mislim, još se zna zalomiti poneki nestašluk, ali ipak smo danas (mislim na moju generaciju) ozbiljni ljudi. Ili barem moramo igrati tu ulogu.

No dobro, pišem ovaj blog post kako bih onim učenicima/studentima koji nekada muku muče s učenjem ili im nedostaje vlastitog organizacijskog iskustva u smislu optimizacije vremena za učenje i načina učenja, dao poneki savjet i uputio ih na izvore koji im mogu biti od pomoći.

KAKO BOLJE I KVALITETNIJE UČITI

Pravilo 1. Prvo i prvo, kada pokušavate učiti, ali se ne možete fokusirati jer čitate kroz knjigu, jednostavno ju zatvorite. Nemojte biti taoc nadanja da držeći knjigu u ruci i gledajući u nju učite. Ne, to je samo izlika za slabiće i vi to dobro znate. Ne budite slabić, budite karakter, zatvorite knjigu i bacite ju u kut sobe. Krenite raditi nešto što će vas opustiti, tj. nešto zbog čega ćete barem na kratko zaboraviti da učite/studirate. Nemojte se isprazno ”vrtiti u krug”.

Pravilo 2. Ako je ispunjen 1. uvjet, izađite van.  Nemojte gledati televiziju, Netflix niti surfati webom ili čitati news feed-ove na društvenim mrežama. Izađite van (pod uvjetom da Korona izolacija nije na snazi).

Okružite se društvom i budite društveni, možda sport, možda neka kava, možda nešto treće, ali nemojte biti sami niti usamljeni. Zašto? Zato što će vas gristi savjest dokle god ste usamljeni među zidovima vaše sobe. Kada se okružite drugim ljudima, postajete fokusirani na njih i barem na kratko zaboravljate na predmet/kolegij koji učite. Zašto je važno ”zaboraviti” na učenje? Zato što na taj način otvarate mentalni prostor tj. skupljate kondiciju za novo učenje, za novu fokusiranost.

Dajem jedan primjer iz vlastitog iskustva: kada sam imao samo jednu brigu na pameti i dovoljno (ili previše) slobodnog vremena, nisam bio efikasan u organizaciji tog slobodnog vremena – rezultat: lošije sam učio. Kada sam imao ”sto” briga na pameti, opteretio se treninzima i imao strašan manjak slobodnog vremena ili ga nisam imao uopće – bolje sam učio, bolje trenirao, bio sam bolji i efikasniji u svakom smislu.

Prema tome, neka vas ne bude strah što nemate dva mjeseca za pripremu ispita u smislu ”neto” slobodnog vremena. U velikoj većini slučajeva vam ni ne treba toliko vremena. Možda samo kada polažete pravosudni ispit ili prolazite neke stresove slične tome. Situacije poput pripreme vjenčanja, izgradnje kuće ili kronične neispavanosti neposredno nakon rođenja djeteta. Mislim na velike životne situacije. Kada se opteretite aktivnostima zbog kojih mislite da nemate dovoljno slobodnog vremena, tada zapravo puno kvalitetnije optimizirate slobodno vrijeme i puno ste fokusiraniji na detalje – jer znate da nemate vremena odgađati stvari. Probajte i vidjet ćete da funkcionira.

Pravilo 3. Kada učite, učite s razumijevanjem. Osobno, kao školarac nisam volio plitke štrebere koji nisu tražili smisao/primjenjivost u onome što uče, ali kako sam uvijek imao prilično dobre ocjene, možda bi netko i za mene tada pomislio sam štreber. Nosio sam naočale, a 90tih i ranih 2000tih nije baš bilo odviše odjevnog stila među klincima kao što je to slučaj zadnjih godina. Tanka je granica. No dobro, bilo pa prošlo.

Kada bih imao teorijsko gradivo za učenje, moje pravilo je univerzalno i sastoji se od 3 koraka. Povlačim analogiju s poljoprivrednim poslovima, da bolje memorirate korake. Prvi korak je oranje zemlje, drugi korak je sadnja, a treći žetva (ubiranje plodova).

Prevedeno: teorijsko gradivo, da bi se potpuno ovladalo istim u najsitnije detalje, potrebno je učiti u 3 čitanja: prvo čitanje ili oranje zemlje, drugo čitanje ili sjetva, treće čitanje ili ubiranje plodova. Naravno, ima onih koji iz prvog čitanja nauče sve, ali oni ne čitaju tekst samo jednom, već ga repetitivno ponavljaju. Tako da, razlomite tekst udžbenika na segmente i radite slojevito, u prosjeku po 3 čitanja. Čak i da samo pročitate cijelu knjigu 3 puta bez štrebanja teksta napamet, nakon 3. čitanja iznenadit ćete se koliko detalja ste upamtili.

Za računsko gradivo (STEM područja kao što su matematika i fizika) puno se više koristi logika. Ali, nemojte zaboraviti na rutinu. Rutina rješavanja zadataka vam je kao tjelesni imunitet za bolesti. Što je veća rutina rješavanja zadataka, to je veći imunitet na vaše pogreške u zadacima, koje vas kasnije koštaju bodova na ispitu. Zadatke vježbajte dokle god vam rješavanje istih ne postane rutina.

ZA ONE KOJI ŽELE VIŠE

I za kraj, prema preporuci našeg vanjskog suradnika na kolegiju Psihologija odlučivanja u organizaciji, dr.sc. Darka Dvornika, prosljeđujem vam web izvore (na engleskom jeziku) o tome kako možete rješavati psihološki stres vezan uz deadilne, pripremu i polaganje ispita, dostupan klikom na link_1, link_2 i link_3.

Sretno s učenjem!

 

Autor članka: Goran Luburić,

prodekan za nastavu i studente PVZG-a