Naš profesor na stručnom prijediplomskom studiju Upravljanja opskrbnim lancima, mr.sc. Dragan Kopecki, povodom objave njegovog novog znanstvenog rada u koautorstvu s prodekanom Goranom Luburićem dao je odgovore na pitanja vezana uz ekonomsku paradigmu današnjice i alternativni pogled na istu. Intervju slijedi u nastavku:
Što su, u osnovi, ekonomija zajedništva i paradigma jedinstva?
Ekonomija zajedništva (EZ) jest ekonomski projekt koji danas obuhvaća poduzeća na svim kontinentima i u različitim gospodarskim i materijalnim uvjetima poslovanja. Ali ono što karakterizira EZ je tiha, ali radikalna alternativa konvencionalnom načinu poimanja privatnog vlasništva i profita u poduzeću. Poduzeća EZ su privatna poduzeća potpuno ucijepljena u tržište, čuvaju stoga privatno vlasništvo dobara… ali stavljaju profit u zajedništvo. Sama Chiara Lubich, utemeljiteljica EZ-a, 1991. godine za vrijeme posjete Sao Paolu u Brazilu s poduzetnicima iz pokreta Fokolara, nije predložila – kako bi možda bilo prirodnije očekivati – nastanak fundacija, karitativnih organizacija, već je govorila o poduzećima – neuobičajeno sredstvo za rješavanje problema solidarnosti. Zajedništvo prožima uobičajene ekonomske organizacije i usađuje se iznutra. Ono se očituje u nastojanju življenja poduzetničke svakodnevnice većom pozornošću i osjetljivošću.
Fenomen socijalnog, ekonomskog, političkog, kulturnog i duhovnog doprinosa Focolare pokreta u provedbi Ekonomije zajedništva, na globalnoj razini tijekom više od 20 godina nadahnule su Adama Bielu da formulira „Paradigmu koncepta jedinstva“ kako bi pokazao njegovu važnost u društvenom znanstvenom području. Paradigma jedinstva daje odgovor na suvremene potrebe društva jer pokazuje novi način sagledavanja fenomena socijalnih, kulturnih, kao i ekonomskih procesa, stavljajući čovjeka i njegove višestruke potrebe u središte međuljudskih odnosa unutar poduzeća i izvan njega. Ovakav stav zahtijeva kulturnu promjenu kako poduzetnika tako i zaposlenika. Izražava se uvažavanjem ljudskog kapitala u poslu, zahtjevom za dostojnim životnim uvjetima radnika od poslodavca, ali i potrebom odgovornosti zaposlenika prema tvrtki (prema Grochmal, 2011).
A što nije ekonomija zajedništva i u kakvoj se ekonomiji nalazi naše društvo?
Aspekt koji odmah izlazi na vidjelo stručnjacima ekonomije je originalna ideja tržišta, bliska nekim ekonomistima iz prošlosti, ali i današnjim. Po njima je tržište mjerilo civilnog života, života u zajednici, graditelj, ne rušitelj, pozitivnih uzajamnih odnosa.
To znači da EZ priziva ekonomsku aktivnost na njezin izvorni poziv a to je miran susret među slobodnim osobama. Efikasnost ima svoje mjesto, ali ona je samo jedna dimenzija života ovih poduzeća. Pored efikasnosti, one unose unutar ekonomske aktivnosti druge dimenzije; davanje, solidarnost, uzajamnost, ljepota, besplatnost, duhovnost i zajedništvo, koje pomažu „nastaviti hodati i onda kada uspon postaje strm“.
Znamo da su sve ljudske zajednice vođene međudjelovanjem tri temeljna načela: razmjena, podjela bogatstva i darivanje. Tijekom povijesti upoznali smo sela bez razmjene koja nisu opstala niti nadživjela sela bez nekog oblika darivanja. Proces globalizacije – sav usredotočen oko načela ugovora – ima potrebu da potencira «načelo besplatnosti» u globalnom selu.
Moderno doba izrazilo je francuskom revolucijom svoj civilni i kulturalni program: sloboda, jednakost, bratstvo. Sloboda je oživotvorila i potpuno se izrazila na tržištima, jednakost je oživotvorila «društvene države» , bratstvo još čeka da pronađe svoju primjenu i da uđe jednakopravno u organizacije modernog društva. Besplatnost može postati jedno uređivačko načelo ekonomije i društva ako se prizna načelo bratstva kao temeljno načelo kojem je zajedništvo najneposredniji konkretni izraz.
Hrvatsko gospodarstvo se nalazi u „procijepu“ između tri ekonomska kraka; „tržišne ekonomije“, interesa krupnog kapitala i „pokušaja poticanja malog i srednjeg poduzetništva“. Ova gospodarska scena uključuje različite „dionike“, njihove osobne, političke, kulturološke i naravno profitne interese, pa se u cijeloj predstavi vrlo često dogodi da glavni glumci improviziraju i često završe na mjestima koja nisu opisana u strategijama i scenarijima (pritvori, istrage).
Ekonomija zajedništva bi mogla „pročistiti“ stare rane korupcije, nepotizma, nerada, podmićivanja itd. jer hrvatski narod se izjašnjava kao velikim dijelom „katolički usmjeren“, a u temeljima EZ-a je upravo kršćanski duh: darivanje, besplatnost, dijeljenje, zajedništvo.
Ima li više tragova ekonomije zajedništva u ekonomijama zapadnih zemalja ili onih istočnih?
Veliki broj poduzeća nalazi se u Europi te je svakako tu najzastupljenija Italija, a od drugih kontinenata Amerika (posebno Južna Amerika, Brazil). Najveći broj poduzeća ekonomije zajedništva je upravo u Brazilu te je to ujedno najveće gradilište novih tvornica i poduzeća u projektu ekonomije zajedništva. Posebno u Brazilu je najjače područje ekonomije zajedništva oko gradova Sao Paola i Recife. U Italiji je također centrala samoga pokreta te je to druga država u kojoj djeluje najviše poduzeća. Jugoistočna Europa također ima dosta poduzeća pa je odmah iza Italije po brojnosti entiteta u projektu.
Na kome je odgovornost stvaranja ekonomije zajedništva?
Stvaranje, odnosno ljudsko djelovanje je sastavni dio svake ekonomije, međutim na žalost u današnje vrijeme ovom „ekonomskom čimbeniku“ se pridaje jako malo važnosti i vrlo često se podcjenjuje njegova vrijednost. Dok je ovaj mehanizam djelovanja poduzeća u ekonomiji zajedništva trenutno zatvorenog tipa postavlja se pitanje da li ovakav oblik djelovanja treba ostati zatvoren ili ga plasirati dalje? Kada bi se teoretski pokret proširio u tolikoj mjeri da bi pokrio izuzetno mnogo država i poduzeća u njima onda bi se moralo razmišljati o drugačijoj organizaciji samoga pokreta i odnosa države i lokalne samouprave prema njima.
U vašem znanstvenom radu pod nazivom UPRAVLJANJE LJUDSKIM KAPITALOM U OBITELJSKIM PODUZEĆIMA EKONOMIJE ZAJEDNIŠTVA pokušalo se odgovoriti na pitanje koji pristup upravljanju ljudskim kapitalom potiče obiteljsko radno zajedništvo i održive poslovne performanse obiteljskih poduzeća. Kakvi su zaključci?
Jedna od bitnih mana dominantnih paradigmi upravljanja ljudskim kapitalom je preslabo razmatranje praktičnih aspekata. Važna premisa za formiranje novog obrasca upravljanja jest holistički pristup procesu koji omogućava uvid u postupak upravljanja i njegovu interakciju s okruženjem koje se stalno mijenja. Iz navedene literature možemo zaključiti kako gospodarski sustav ne može funkcionirati izolirano od društveno-ekološkog sustava. Upravljanje elementima ekonomskog sustava trebalo bi se temeljiti na novoj cjelovitoj paradigmi koja razmatra socijalno, integrirano upravljanje kvalitetom, zaštitu okoliša i brigu o sigurnosnim sustavima rada.
Naglašava se važnost ekonomije zajedništva kao treće opcije u svijetu koji se izgubio u velikom materijalizmu, profitu, koji želi imati potpunu kontrolu, a ujedno biti apsolutno slobodan. Zato su obiteljska poduzeća izvrsna opcija zbog svojih temelja osnutka. To poduzeće je stvorila jedna obitelj uz svoj vlastiti rad, međusobno pomaganje, suradnju. Imaju veliku empatiju prema potrebitima i često sudjeluju u humanitarnim akcijama zato što znaju kako je teško osnovati nešto i da se bez zajedništva ne može napredovati.
Vjerujete li u tezu da društvo orijentirano rastu kapitala i temeljno na politici cijena može stvarati ekonomiju zajedništva bez eksternih poticaja tj. centralizirane politike odlučivanja? Drugim riječima – da li centralizacija društva pomaže ili odmaže stvaranju ekonomije zajedništva u užem smislu te riječi?
Profesor Luigino Bruni, koji je uključen u razvoj ekonomije zajedništva na znanstvenoj razini, zaključuje da negativni signali današnjeg svijeta, a to su: povratak na traženje individualne sreće, rast nejednakosti i život od rente, danas su promijenili nekadašnju paradigmu u kojoj je bio veliki sukob između profita i zarade i stvorio „novi sukob“ između rente i profita.
Potvrdio je kako je značajka EZ dijeljenje profita te naglasio kako je profit dobar dok se dijeli. Profit ima društvenu narav jer za njega nije zaslužan samo poduzetnik nego i tržišne i društvene okolnosti. Zato je njegovo dijeljenje izraz društvene pravednosti.
Što biste poručili našim studentima u smislu njihovog individualnog poslovnog razvoja i dobrobiti za opće društvo? Koliko u ekonomiji zajedništva treba biti kompetitivan i djelomično isključiv radi postizanja rezultata, a koliko s druge strane socijalno uključiv u smislu vraćanja postignutih rezultata užoj i široj društvenoj zajednici – kako održavati balans težnje za ekonomskim rastom i društveno odgovornim poslovanjem?
Temeljni cilj djelovanja Projekta EZ-a je društveni sklad, a također i maksimiziranje neto dobiti (ali u skladu sa osnovama koje prezentira ekonomija zajedništva) i sve strategije upravljanja u poduzećima usmjerene su prema tome cilju što je identično onome što također predstavlja termin održivog razvoja. Ekonomija zajedništva uistinu ima dobro metodologiju rješavanja tekućih problema današnjice kroz tržišni pristup stoga je vrlo interesantan primjer za rješavanje problema prema održivom razvoju. Održivi razvoj počinje s održivim poslovanjem (biznisom), a to u praksi zahtijeva poslovne ljude (biznismene) koji će promicati promjene u smjeru ekološke učinkovitosti, inovacija i društvene odgovornosti.
Iz same definicije traže se novi ljudi s novim idejama što nažalost nedostaje u stvarnoj ekonomiji. I sam sustav školovanja je stvorio ljude koji su opsjednuti samo profitom i koji ne žele misliti istinskom ekonomskom logikom jer ekonomija nije protiv razuma i ekologije. Sama maksimalizacija profita nije loša ako uključuje sve faktore, ali ona najčešće ne uključuje one dijelove u kojoj treba prikazati veće troškove. Održivost projekta ekonomije zajedništva i njegovo djelovanje je izrazito bitno za ovaj povijesno ekonomski trenutak zbog idealnog omjera koji teži stabilnom gospodarskom razvoju i zastupljenosti održivog razvoja u samoj biti djelovanja stoga je to idealan trenutak za daljnje proširenje cjelokupnog projekta.
Intervju uredio i vodio:
Goran Luburić, mag.oec.
