Izlazak Priručnika za održivost kulturne baštine bio je dobar povod za razgovor s jednom od autorica, prof. dr. sc. Danielom Angelinom Jelinčić, našom profesoricom na preddiplomskom stručnom studiju Menadžmenta i produkcije u kulturi, kao i članicom Savjeta za kvalitetu Poslovnog veleučilišta Zagreb.
U razgovoru je otkrila svoje mišljenje o našem odnosu prema kulturnoj baštini, istaknula ulogu storytellinga u stvaranju ekonomije doživljaja te dala korisne smjernice za očuvanje baštine u budućnosti.
- Kakav je prema Vašem mišljenju odnos prema kulturnoj baštini u Republici Hrvatskoj?
Hrvatska je zemlja uistinu bogata baštinom što pokazuje i značajan broj kulturnih dobara na UNESCO-ovom Popisu svjetske baštine. Pohvalno je da postoji Registar kulturnih dobara koji bi trebao olakšati upravljanje baštinom, iako se u praksi, nažalost, često i dalje događaju oštećenja zbog raznih razloga, od prekomjernog razvoja turizma, prirodnih katastrofa (npr. potresa), nestručne obnove ili pak nedovoljno dobrog upravljanja kulturnim dobrima. Strašno je razočaravajuća činjenica da sami građani imaju nedovoljno razvijenu svijest o vrijednosti baštine te osjećaj da je baština, u stvari, njihova, a što se onda ogleda, primjerice u prekomjernom uništavanju kulturnih dobara. Najzornije nam to pokazuje brojnost grafita na kulturnim dobrima u Zagrebu, a što primjećuju i turisti koji to izrazito ističu kao negativno obilježje pri posjeti Zagrebu.
2. Kulturna baština predstavlja važan element turističke ponude većine zemalja, a ujedno doprinosi izgradnji imidža i identiteta zemlje. Kako pomiriti različite interese modernih turista (sunce, more, zabava, kulturna ponuda) s interesima i ponudom lokalne zajednice?
Kulturna baština najčešći je element ponude, a i potražnje u kulturnom turizmu. Europska komisija procjenjuje da je udjel kulturnog turizma u ukupnom europskom turizmu 40%, a prema istraživanju Dallen Timothyja, približno 85 % opće populacije može se smatrati trenutnim ili potencijalnim turistima zainteresiranima upravo za baštinu. Identitet odnosno imidž destinacije često je vezan upravo za baštinu, što potvrđuje, npr. Salzburg s Mozartovim brendom, Egipat s piramidama, ali i niz malih lokaliteta u Hrvatskoj koji su se u novije vrijeme uspjeli brendirati zahvaljujući snažnom razvoju interpretacijskih centara koji se temelje na lokalnoj baštini, kao što su to npr. Ogulin koji baštini Ivanu Brlić Mažuranić i bajke, Rovinj s tradicijskom barkom batanom ili Šibenik s tvrđavama. U Hrvatsku cca. 13-16 % turista dolazi motivirano kulturom, a u Dubrovnik, kao grad baštine čak i puno više njih. Turisti koji u Hrvatsku dolaze motivirani suncem i morem najbrojniji su. Iako oni možda i usputno konzumiraju kulturu, nisu nužno primarni kulturni turisti, ali i za njih je moguće osmisliti ponudu. U smislu baštinske ponude, u posljednje vrijeme smo imali boom interpretacijskih centara, čini mi se da ih trenutno imamo čak 84 na čitavom teritoriju Hrvatske. Lokalna zajednica često je uključena u takvu ponudu, no i dalje izostaju vještine održivog upravljanja. Nije dovoljno privući europska sredstva i otvoriti centar, već osigurati održivost rada centra i nakon što europsko (ili drugo) financiranje prestane. Turisti su zainteresirani za doživljaje, kreativni turizam i ta ponuda raste, ali još uvijek izostaju znanja i vještine jer je upravljanje kulturnim dobrima izuzetno kompleksno. Pozitivno je strateško opredjeljenje Ministarstva turizma za održivi turizam, a što se očituje i u izradi Strategije razvoja održivog turizma do 2030. godine, nadajmo se samo da implementacija neće izostati, a to se tiče i održivosti kulturnih dobara kao važnog elementa turističke ponude.
3. Kakva je uloga storytellinga u stvaranju ekonomije doživljaja?
Spominje se marketing i spominje se interpretacija koji su posebni elementi u procesu upravljanja kulturnim dobrima i kojima e mogu rješavati neki izazovi u održivosti baštine. U Priručniku se daju dobri primjeri prakse npr. zanimljive interpretacije, storytellinga, digitalne ili druge interpretacije koji mogu biti inspirativni. Ponekad je upravo interpretacija ključna za održivost.
4. Kako obrazovni sustav može doprinijeti osiguravanju ljudskih resursa koji će kvalitetno upravljati baštinom u budućnosti?
Obrazovni sustav je ključan u odgoju i obrazovanju generacija koje će najprije shvatiti da svi mi, kao građani baštinimo kulturna dobra i da su ona naša. Tek s takve pozicije možemo očekivati da će građani početi čuvati kulturna dobra, ne oštećivati ih već o njima voditi brigu. Nažalost, veća valorizacija baštine kreće tek s njenom ekonomskom valorizacijom, dakle onda kad građani shvate da im baština može donijeti novac (npr. kroz turizam, poduzetništvo vezano uz baštinu, snimanje filmova na baštinskim lokalitetima i sl.). Tu se onda pak javlja opasnost od pretjerane komercijalizacije baštine, a obrazovanje je tu onda opet korektiv ili, još bolje, preventivna mjera. Nažalost, ono dopire do malog broja ljudi koji su zainteresirani za studije na temu baštine, a obrazovanje o baštini trebalo bi obuhvatiti veliki broj građana i trebalo bi započeti od malih nogu. Trendovi sudioničkog upravljanja baštinom donekle ispravljaju taj nedostatak jer u praksi uključuju građane u odlučivanje o razvoju kulturnih dobara, no trebat će još dosta vremena dok se ti modeli ne etabliraju i postanu konstanta.
5. Kako osigurati očuvanje baštine u izazovnim vremenima kriza (ekonomska, klimatska, društvena, moralna)?
Priručnik predstavlja primjere dobre prakse koji su uspjeli odgovoriti na takve izazove, od nedostatka financiranja za baštinu, pretjerane emisije ugljika, do izazova vezanih uz osporavanu („tešku“) baštinu te mnoge druge. O moralnoj krizi nismo raspravljale, ona je, nažalost postala potka društva u kojem živimo. Put nam, ipak osvjetljavaju predstavljeni dobri primjeri prakse koji pokazuju da ipak još uvijek ima ljudi kojima je stalo, koji brinu i znaju što su stvarne vrijednosti. Nadam se, stoga, da će se kroz Priručnik povezati svi oni koji se takvima osjećaju i da će stvoriti kritičnu masu onih koji mogu donijeti pozitivnu promjenu. Mi smo, kao autorice, napravile prvi korak…
