Za blog piše: Maria Molnar, 2. god. Marketing i komunikacije
Kako preživjeti kao student kada cijene hrane rastu toliko a ti se na blagajni osjećaš kao Elon Musk? S njegovim troškovima ali svojim studentskim budžetom Ponekad se pitam trebam li prije odlaska u trgovinu ponijeti popis namirnica ili poslovni plan. Uđem po nekoliko osnovnih stvari, a izađem s računom zbog kojeg na trenutak razmislim o prodaji bubrega na crnom tržištu. Naravno šalim se. Barem zasad. Ali kako je krenulo, uskoro ću morati provjeriti i cijenu vlastitih organa prije nego što krenem po kruh i meso…
Kao vanredna studentica koja radi uz fakultet, naučila sam kako je vrijeme novac, ali i kako novac nekako uvijek nestane brže nego što ga uspijem zaraditi. Uz predavanja, ispite i posao moram razmišljati doslovce i o tome što ću jesti. Kako nemam pravo na prehranu u menzi, većinu toga moram sama kupovati i pripremati. Srećom, na poslu imamo dogovorene gablece u Batku i Matsu-u, pa barem na dio dana ne moram provoditi u pregovorima sa svojim novčanikom.
A onda dođe ostatak tjedna. Otvorim aplikaciju banke, pogledam stanje računa i počnem planirati obroke kao da upravljam državnim proračunom. Piletina, krompir, riža, tjestenina postaju strateški resursi.svaka namirnica mora imati svoju svrhu, a bacanje hrane gotovo je jednako ozbiljno kao financijski skandal. Ako pronađem pola paprike u hladnjaku, ne vidim ostatak povrća, nego novu poslovnu priliku.
Najdraži dio odlaska u trgovinu jest trenutak kada uzimam proizvod, pogledam cijenu i vratim ga na policu (npr. Filetino ražnjići). Bez svađe, bez drame. Jednostavno, shvatim da si trenutačno ne možemo priuštiti zajedničku budućnost. Ponekad se pitam jesam li došla kupiti namirnice ili sudjelovati na aukciji luksuznih predmeta. Još samo čekam da mi blagajnica ponudi plaćanje u dvanaest rata i mogućnost refinanciranja košarice.
I upravo se tu javlja moj unutarnji Elon Musk. On možda razmišlja o kolonizaciji Marsa, a ja razmišljam o tome je li isplativije preseliti se na neki planet gdje su osnovne namirnice dostupne po normalni(ji)m cijenama. Možda ondje nema pekarnica ni supermarketa, ali ako nema ni ovakvih računa, spremna sam razmotriti ponudu. Jedini problem je što trenutačno nemam budžet ni za svemirsku kartu.
Naravno, pokušavam biti odgovorna. Planiram obroke, kupujem na akcijama i kuhan kod kuće jer je to uglavnom povoljnije od svakodnevnog kupovanja gotove hrane. Takav način prehrane ima i svoje prednosti: mogu birati sastojke, pripremiti više obroka odjednom i prilagoditi troškove. Međutim, nitko ne govori o tome koliko je teško pronaći motivaciju za kuhanje nakon predavanja i radne smjene. U tim trenucima moja najveća želja nije postati uspješna poduzetnica, nego imati osobnog kuhara koji prihvaća plaćanje u studentskim bonovima. Nažalost, takva radna pozicija još nije otvorena.
Ipak, iza ovih šala postoji problem koji nije ni malo smiješan. Radim kako bih financirala svoje troškove, sama plaćam brojne životne obveze i želim završiti fakultet kako bih jednog dana imala bolju budućnost. Ne očekujem luksuz, skupe restorane ni svakodnevnu dostavu. Želim si moći priuštiti normalan obrok bez osjećaja kako moram provjeriti tri sata analizirajući cijene i računajući hoće li mi ostati dovoljno novca do sljedeće plaće.
Studentski život trebao bi biti vrijeme učenja, razvoja i stjecanja iskustva, a ne svakodnevna borba s kalkulatorom u glavi. Razumijem važnost štednje i svjesna sam kako moramo naučiti odgovorno upravljati novcem. Ali postoji razlika između pametnog raspolaganja budžetom i situacije u kojoj se pitaš možeš li si priuštiti osnovne namirnice. Ne bi trebalo biti potrebno imati plaću direktora da bi se moglo normalno jesti.
Preostaje ti planirati obroke, pratiti akcije, kuhati kod kuće i razvijati kreativnost koju nisi ni znao da posjeduješ. Ali najvažnije je priznati kako problem nije uvijek u tome što ne znamo štedjeti, nego i u tome što su osnovne životne potrebe postale sve veći financijski izazov. Do tada ću nastaviti brojiti eure, kuhati od onoga što imam i sanjati o danu kada ću ući u trgovinu, napuniti košaricu i izaći bez potrebe za financijskim savjetnikom. Elon Musk možda još uvijek ima više novca od mene, ali barem se nadam da i njega nekad iznenadi cijena (njegovih) namirnica…
