S početkom akademske godine 2025/2026 prof.dr. Oliver Hip, dugogodišnji vanjski suradnik Poslovnog veleučilišta Zagreb, imenovan je novim prodekanom za nastavu i studente. Tim povodom smo s profesorom obavili intervju kojeg donosimo u nastavku:
- Dugogodišnji ste vanjski suradnik na PVZGu. Što vas je motiviralo se pridružite Veleučilištu u radni odnos i preuzmete funkciju prodekana za nastavu i studente?
Kao dugogodišnji vanjski suradnik Poslovnog veleučilišta Zagreb imao sam priliku iz prve ruke upoznati kvalitetu rada, stručnost kolega i radnu atmosferu koju Veleučilište njeguje. Upravo to iskustvo motiviralo me da se još snažnije uključim u rad ustanove. Formalnim dolaskom u radni odnos želio sam doprinijeti unapređenju nastave i jačanju odnosa sa studentima.
Prihvaćanje funkcije prodekana za nastavu i studente vidim kao priliku da svoje dugogodišnje iskustvo u obrazovanju – kako srednjoškolskom tako i visokoškolskom – iskoristim kako bi unaprijedio kvalitetu studija, procese u nastavi i podršku studentima. Veseli me mogućnost aktivnog sudjelovanja u razvoju Veleučilišta i njegovu daljnjem jačanju.
- Kako uspoređujete vaš matični posao profesora mentora za srednjoškolsku razinu u odnosu na mjesto profesora sručnog studija na PVZG-u
Moj matični posao profesora mentora u srednjoj školi i uloga profesora stručnog studija na PVZG-u dvije su profesionalne pozicije koje se prirodno nadopunjuju, ali imaju različite zahtjeve i naglaske.
U srednjoškolskoj nastavi fokus je primarno na razvoju temeljnih kompetencija, pedagoškom radu i kontinuiranom praćenju učenika u procesu učenja. U toj je ulozi ključna motivacija mladih, stvaranje poticajnog okruženja i postupno uvođenje u svijet informatičkih i digitalnih vještina.
Na stručnom studiju na PVZG-u rad je usmjeren na primjenu i produbljivanje znanja te razvoj stručnih i profesionalnih kompetencija potrebnih za tržište rada. Ovdje je naglasak na praktičnim rješenjima, projektnoj nastavi i povezivanju teorije s realnim poslovnim okruženjem. Studenti su zreliji, imaju jasnije želje i ciljeve, što omogućuje drugačiji, više partnerski pristup u nastavi.
Obje uloge me ispunjavaju, ali rad na Veleučilištu daje priliku za akademski doprinos, rad sa studentima te intenzivniju suradnju s gospodarstvom, dok rad u srednjoj školi pruža snažnu pedagošku dimenziju i kontinuiran rad na razvoju mladih. Upravo kombinacija te dvije perspektive daje mi cjelovitu profesionalnu sliku i mogućnost da dodatno unaprijedim kvalitetu nastave i na srednjoškolskoj i na visokoškolskoj razini.
- Koji su vaši planovi s obzirom na novu prodekansku funkciju?
U preuzimanju nove prodekanske funkcije primarna mi je namjera dodatno unaprijediti kvalitetu nastave i studentskog iskustva na Veleučilištu. Moji planovi usmjereni su na nekoliko ključnih područja:
- Unaprjeđenje nastave i nastavnih procesa – Sustavno raditi na modernizaciji i standardizaciji nastavnih materijala, jačanju praktičnih i projektnih oblika nastave te promicanju digitalnih alata koji mogu unaprijediti učinkovitost i kvalitetu učenja;
- Jačanje podrške studentima – Razviti jasnije i pristupačnije kanale komunikacije sa studentima, unaprijediti sustav mentorska podrške te poticati aktivnosti koje jačaju njihovu angažiranost, akademski uspjeh i zadovoljstvo studijem;
- Suradnja s nastavnicima i unaprjeđenje nastavničkih kompetencija – Potaknuti kolegijalnu razmjenu znanja, radionice i edukacije za nastavnike kako bi zajednički pratili trendove i primjere dobre prakse u visokom obrazovanju;
- Razvoj studijskih programa i kurikuluma – Aktivno sudjelovati u analiziranju postojećih programa te inicirati potrebne prilagodbe kako bi oni još bolje pratili potrebe tržišta rada i očekivanja poslodavaca;
- Povezivanje s gospodarstvom i projektima – Ojačati suradnju s poduzećima, institucijama i stručnjacima iz prakse kako bismo studentima omogućili više mogućnosti za praksu, gostujuća predavanja i sudjelovanje u projektima.
Cilj mi je da kroz suradnju s kolegama i studentima doprinesem daljnjem razvoju PVZG-a kao moderne, otvorene i profesionalno usmjerene institucije.
- Stručnjak ste u polju informacijsko-komunikacijskih znanosti, kako komentirate ulogu konzumacije AI-a među učenicima i studentima?
Razvoj umjetne inteligencije u posljednjih nekoliko godina snažno je utjecao na način na koji učenici i studenti pristupaju učenju, istraživanju i rješavanju zadataka. Kao stručnjak iz područja informacijsko-komunikacijskih znanosti, ulogu AI-a vidim kao iznimno važnu, korisnu – ali istodobno i odgovornu.
S pozitivne strane, AI učenicima i studentima omogućuje brži pristup informacijama, personalizirano učenje, pomoć pri razumijevanju složenih sadržaja te razvijanje digitalnih kompetencija koje će im biti ključne u budućoj karijeri. AI alati potiču kreativnost, eksperimentiranje i usvajanje novih znanja kroz interaktivne načine rada.
S druge strane, potrebno je naglasiti važnost kritičkog pristupa. Prekomjerna ili nekritička uporaba AI-a može dovesti do oslanjanja na gotova rješenja, smanjenja samostalnog istraživanja i nedovoljnog razvijanja vlastitih analitičkih i kreativnih vještina. Zato je ključno razvijati digitalnu pismenost koja uključuje razumijevanje mogućnosti, ograničenja, ali i etičkih aspekata korištenja AI-a.
Kao obrazovni sustav imamo odgovornost usmjeriti učenike i studente kako bi AI koristili kao alat za učenje, a ne kao zamjenu za učenje. Pravilno usmjerena i odgovorno korištena umjetna inteligencija može značajno unaprijediti obrazovni proces i pripremiti mlade generacije za izazove digitalnog društva.
- Što mislite o kompetencijama nastavnika u polju AI tehnologija i općenito informatičke pismenosti? Koliko su važne? Jesu li danas neophodne?
Kompetencije nastavnika u području umjetne inteligencije i opće informatičke pismenosti danas su iznimno važne – rekao bih da postaju ne samo poželjne, nego i nužne. Digitalna transformacija obrazovanja više nije trend, već realnost u kojoj se svakodnevno krećemo, a AI tehnologije ubrzano mijenjaju način poučavanj i učenja.
Nastavnici su ključni posrednici između novih tehnologija i učenika/studentata. Ako želimo da mladi ljudi razvijaju digitalne i informacijske vještine potrebne za suvremeno društvo, nastavnici moraju biti dovoljno osposobljeni da tehnologiju koriste na smislen, odgovoran i pedagoški utemeljen način. To uključuje razumijevanje mogućnosti i ograničenja AI alata, etičkih pitanja, zaštite podataka, ali i načina na koje AI može unaprijediti nastavni proces.
U mnogim segmentima kompetencije nastavnika su neophodne. AI alati postali su sastavni dio obrazovnog okruženja: od automatizirane obrade podataka, preko personaliziranog učenja, do podrške u izradi materijala i evaluaciji. Nastavnici koji ne prate ovaj razvoj riskiraju da izgube korak s potrebama učenika i modernim obrazovnim standardima.
No, važno je naglasiti da se ne očekuje da nastavnici budu stručnjaci za umjetnu inteligenciju, već da razviju razinu kompetencija koja im omogućuje sigurnu, kritičku i svrhovitu upotrebu tehnologija. Uz podršku sustava i kontinuirano stručno usavršavanje, te se kompetencije mogu postupno, ali kvalitetno izgraditi.
U konačnici, kompetencije iz područja AI-a i informatičke pismenosti danas su temelj profesionalnog razvoja nastavnika i ključ za kvalitetno obrazovanje učenika i studenata u digitalnom dobu.
- Što mislite, hoće li se učenje i usvajanje znanja promijeniti u budućnosti? Ako da, na koji način?
Uvjeren sam da će se učenje i usvajanje znanja u budućnosti značajno promijeniti – i to ne samo zbog razvoja umjetne inteligencije, nego šire digitalne transformacije društva. Promjene su već vidljive, a u godinama koje dolaze bit će još izraženije. Vidim nekoliko ključnih smjerova razvoja:
- Personalizirano i adaptivno učenje
Zahvaljujući AI alatima učenje će sve više biti prilagođeno pojedincu – njegovom tempu, predznanju, stilu učenja i interesima. Sustavi će moći prepoznati gdje student ima poteškoća i prilagoditi sadržaj u realnom vremenu. Time se učenje čini učinkovitijim i motivirajućim. - Veći naglasak na praktične, problemske i projektne zadatke
Umjesto reprodukcije sadržaja, fokus će biti na rješavanju stvarnih problema, kreativnosti, timskom radu i kritičkom razmišljanju. AI će preuzimati rutinske zadatke, a učenici i studenti baviti se onim što zahtijeva ljudsku prosudbu i inovativnost. - Razvoj digitalnih i metakognitivnih kompetencija
U budućnosti neće biti dovoljno samo „znati činjenice“. Važno će biti znati kako učiti, kako procijeniti kvalitetu informacija te kako koristiti AI alate odgovorno. - Povećana uloga učitelja/mentora
Što više tehnologije bude prisutno, to će uloga nastavnika biti važnija. Oni postaju mentori, vodiči kroz procese učenja, a manje „predavači informacija“. Ljudska dimenzija obrazovanja ostat će ključna. - Hibridni i fleksibilni oblici učenja
Granice između formalnog, neformalnog i informalnog učenja nastavljaju se brisati. Studenti će učiti u učionici, online, kroz rad, društvene mreže, AI asistente i simulacije. Učenje će biti dostupnije, fleksibilnije i neprestano.
Zaključno, učenje budućnosti bit će personaliziranije, interaktivnije i snažnije povezano sa stvarnim svijetom. Tehnologija će igrati veliku ulogu, ali će najveći izazov ostati kako osigurati da učenici i studenti razviju širok spektar vještina – od digitalnih do etičkih i komunikacijskih – potrebnih za uspjeh u kompleksnom i brzo mijenjajućem društvu.
