Za blog piše: Samuela Ajhner, 2. god. Marketing i komunikacije
Koliko ti je puta do kraja mjeseca ostalo više dana nego novaca? Kao studentu, mislim kako ti je ovo pitanje vrlo poznato. Studentski život često zamišljamo kao razdoblje slobode, novih prijateljstava i nezaboravnih iskustava. I da, sve je to istina. Ali, između predavanja, kava i izlazaka krije se još jedna svakodnevna obveza: računanje. Koliko imam, koliko mi treba i koliko mi je još ostalo do kraja mjeseca…
Studirati u drugom gradu znači učiti puno više od onoga što učimo na fakultetu. Uz studentske obveze dolaze stanarina, režije, hrana, prijevoz do doma i, naravno, poneka sitnica koju želimo kupiti sebi. Jer budimo realni, želimo otići na kavu bez računanja svakog potrošenog centa i, da, želimo si kupiti nešto novo bez grižnje savjesti.
Uvijek mogu nazvati mamu i tatu i zamoliti ih za novac. I ne, nema ništa loše u tome. Ali ipak, kad se odlučiš studirati u drugom gradu i graditi vlastitu samostalnost, želiš barem dio svojih troškova pokriti sam… Zato sam odlučila raditi uz fakultet. No, kada je minimalna studentska satnica 6,56 eura, a stanarina sama pojede velik dio mjesečnih primanja, brzo shvatiš kako nekoliko smjena ne znači nužno i bezbrižan mjesec.
Znači li to odricanje svega što nas veseli? Ne nužno. Ponekad je dovoljno planirati troškove: kuhati kod kuće umjesto naručivanja hrane, iskoristiti studentske popuste i dogovoriti druženja koji ne zahtijevaju pola dnevnog budžeta. Možemo uspoređivati cijene, pratiti akcije, dijeliti troškove s prijateljima i otvoreno razgovarati o novcu. Na kraju krajeva, nije sramota reći kako si nešto trenutačno ne možemo priuštiti.
Ipak, ne bi sve odgovornost trebala biti na nama studentima. Pristupačniji smještaji, kvalitetniji studentski poslovi i bolje plaćene satnice učinile bi veliku razliku.
Međutim, financijski izazovi nisu jedino s čime se susreću studenti koji rade uz fakultet. Jednako je važno snalaženje kod usklađivanja svih obveza i koliko razumijevanja za to imamo od drugih studenata. Na našem fakultetu, kolege su uglavnom susretljive i pune razumijevanje prema onima koji rade uz studiji, pogotovo zato što i sami mnogi od njih balansiraju između fakulteta i posla. No, postoje i oni kojima je fakultet jedina svakodnevna obveza, pa im je ponekad teško shvatiti kako netko na predavanje dolazi umoran s posla. Kome nije lako još i sjediti čitavo popodne u klupama i zadržati fokus i koncentraciju na predavanjima…To zna biti vrlo teško…
Mislim kako bismo trebali razumjeti i studente koji su zaposleni i rade kako bi osigurali financijsku stabilnost, pokrili troškove studiranja i priuštili barem dio onih stvari koje studentski život čine ljepšim. Važno je razumjeti kako nemamo svi jednake financijske mogućnosti, svatko se na svoj način bori za što lagodniji studentski život.
Prava samostalnost nije u tome kako sve možemo sami, nego naučiti odgovorno raspolagati onime što imamo. A pritom ne zaboravimo živjeti. Studiranje bi trebalo biti ulaganje u budućnost, ne baš svakodnevno preživljavanje do – sljedeće uplate…
