Za blog piše: Dora Jambrešić, 2. god. Marketing i komunikacije
Svatko treba imati nešto svoje. Nešto čemu se veseli nakon napornog dana, što ga na trenutak udalji od svih obveza i podsjeti kako život nije samo popis zadataka koje treba prekrižiti.
Moj dan najčešće čine posao, fakultet i sve ono što između njih uspijem ugurati. Kada radiš puno radno vrijeme i istovremeno studiraš, slobodno vrijeme postaje luksuz. Ali, čak i u takvom rasporedu pronašla sam nešto što me veseli, opušta i vraća mi energiju. Kod mene se to nešto nalazi u – kuhinji.
Kuhanje je moj mali bijeg od svakodnevice. Dok netko nakon napornog dana želi samo leći i ne razmišljati ni o čemu, ja ponekad poželim uzeti kuhaču u ruke, otvoriti neki novi recept i vidjeti što će nastati. Ponekad nastane jelo koje bih mogla pripremati svaki dan, ponekad iskustvo iz kojeg naučim kako neki recept ipak nije bio namijenjen meni.
Volim istraživati nove recepte, kombinirati namirnice i isprobavati ono što još nisam pripremala. Najdraži dio nije samo trenutak kada je jelo gotovo, nego cijeli proces koji mu prethodi. Od biranja sastojaka do mirisa koji se šire kuhinjom, kuhanje za mene nije samo priprema hrane, nego način da barem nakratko usporim.
A onda dolazimo do jednog malog problema. Volim isprobavati nova jela, ali sam istovremeno jako izbirljiva u hrani. Zvuči pomalo kontradiktorno, zar ne? Voljela bih istražiti okuse cijeloga svijeta, ali pod uvjetom da me taj okus uspije osvojiti. Otvorena sam za nove kulinarske avanture, samo što moj tanjur ponekad ima vlastite kriterije.
Srećom, znatiželja je ipak jača od straha kako mi se nešto neće svidjeti.
Osim kuhanja, jako volim putovati. Za mene putovanje nije samo promjena mjesta, fotografija na lijepoj lokaciji ili obilazak znamenitosti. Putovanje je prilika upoznati drukčiji način života, nove običaje i kulturu, a velik dio te kulture često se krije upravo u hrani. Svaka zemlja ima svoje okuse, mirise i tradicionalna jela koja pričaju priču o ljudima koji ondje žive…
Voljela bih kušati što više svjetskih specijaliteta, upoznati nove kuhinje, otkriti jela za koja možda nikada ne bih čula bez putovanja. Naravno, ne obećavam kako ću baš sve pojesti. Ipak sam ja ta koja voli kulinarske avanture, ali prvo moram procijeniti situaciju na tanjuru.
Svoju ljubav prema kuhanju volim dijeliti i s drugima. Često pripremim nešto novo pa donesem kolegama na poslu ili fakultetu da probaju. Njihove reakcije postale su svojevrsna mala degustacija, a njihovi komentari ponekad su iskreniji od bilo koje internetske recenzije. Ako se jelo svidi drugima, to mi je dodatna motivacija za ponovnu pripremu. Ako ne uspije, uvijek mogu reći kako se radi o eksperimentalnoj kuhinji.
Upravo mi je to najljepši dio ovog hobija. Ne moram otići daleko, potrošiti mnogo novca ili imati cijeli slobodan dan kako bih napravila nešto što me veseli. Ponekad je dovoljno pronaći novi recept, izdvojiti malo vremena i podijeliti rezultat s ljudima oko sebe.
Studentski život često nas nauči kako pronaći vrijeme za sve što moramo, ali pritom zaboravimo na ono što želimo. Zato mislim kako hobi nije samo aktivnost kojom ispunjavamo slobodno vrijeme. To je mali podsjetnik kako, uz sve obveze, trebamo ostaviti prostora i za sebe.
Moj se nalazi između lonaca, novih recepata i želje jednog dana kušati okuse cijeloga svijeta. A do tada ću nastaviti kuhati, istraživati i nuditi drugima da probaju ono što pripremim.
Možda ne mogu uvijek otputovati u neku novu zemlju, ali ponekad je dovoljno za novu zemlju da barem nakratko stigne na moj tanjur.
Čak i ako prvo moram pažljivo proučiti što se na njemu nalazi…
